Vinišće, malo ribarsko mjesto udaljeno od Marine svega 8 km, pruža jedinstveni osjećaj spokoja i mira. Mjesto se nalazi u lijepoj, mirnoj uvali kristalno čistog mora i netaknute prirode te je idealno za ljubitelje mirnog obiteljskog odmora u privatnim sobama, vilama, apartmanima i kućama za odmor. Avanturisti i ljubitelji privatnosti na svoje će doći posjetom nekoj od brojnih skrivenih uvala, a neke od njih su: Voluja, Ljubljeva i Ričevo Vrelo.
Vrijeme nastanka naselja nije do kraja istraženo, no ime Vinišće se prvi put spominje u ispravama trogirskog kaptola iz 1272. g. Uzgoj vinove loze u Vinišćima seže još u rimska vremena, pa naziv mjesta dolazi od vinograda (Vinišća, stara hrvatska riječ koja u prijevodu znači vinogradi). Vinovu lozu su sadili isluženi rimski vojnici na mjesta gdje su uvjeti za to bili povoljni, a Vinišće, sa svojom zaštićenom valom i plodnim tlom imala su idealne uvjete za to.
Tijekom srednjega vijeka prostor se podijelio na Biskupiju, donji dio mjesta uz more, te Opatiju – gornji kopneni dio.
Od 9. pa do 12. stoljeća na predjelu Vinišća građeni su samostani i crkvice čije se ruševine mogu i danas vidjeti. U mjestu postoji nekoliko lijepih crkvi. Crkvu bl. Djevice Marije (sv. Jurja) u Orihovici osnovali su benediktinci 1272. g. Oko nje je staro groblje sa stečcima. Crkva sv. Antuna Padovanskog (Gospe od Karmela) gradi se u XVIII. st. u samom mjestu Vinišća. U novoj župnoj crkvi Srca Isusova slika je nepoznatog autora iz IX. st. Crkva sv. Ivana na rtu Ploča. podignuta je 1332. g. prema legendi na mjestu na kojem je bl. Ivan Trogirski čudom spasio Šibenčane kojima se potopio brod.
Poznati renesansni kipar Ivan Duknović rođen je u Vinišću oko 1440.god . Rodna kuća mu je bila blizu kamenoloma Voluje iz kojih je uzimao kamen za trogirsku katedralu. Radio je kipove u Rimu, Veneciji i drugdje. Njegovo djelo, kameni reljef „Bogorodice s djetetom“ nakon smrti Pape Ivana Pavla II. postavljen je pored njegova groba.
