Centralna građevina u mjestu je Marinska kula, podignuta na hridima u samom moru, u koju se nekad ulazilo pomoću pomičnog mosta. U 15. stoljeću područje Marine, sve je ugroženije od osmanskih upada, zbog čega se gradi kaštel za obranu stanovništva. Mletačka vlast 1495. godine odobrava tadašnjem trogirskom biskupu Frani Marcellu (Francesco Marcello) da u uvali Bosiljine (Saldun), u blizini crkve Sv. Marine, sagradi utvrdu. Nastojanje Marcella da izgradi spoj naselja, utvrde i ljetnikovca rezultat je ne samo ratnih događaja već isto tako dugotrajnih borbi trogirske crkve za potpunu i autonomnu vlast u Bosiljini. Izgradnja je trajala desetak godina jer već 1502. godine, dok su radovi u tijeku, mještani se uspješno više puta brane od napada Turaka. Mletačka vlast nakon tih događaja dovršava gradnju u mjestu i postavlja straže. Kula je do današnjih dana sačuvala osnovne arhitektonske elemente od samog početka izgradnje, a na istočnom pročelju i danas je vidljiv kameni reljef mletačkog lava te grb biskupa Marcella. Izravan pristup moru bio je omogućen kroz portal na sjevernoj strani. U vrijeme Kandijskog rata, 1657. godine, kula je znatno oštećena, a nakon prestanka turske opasnosti početkom 18. stoljeća djelomično je obnovljena. Početkom 20. stoljeća nasut je morski kanal između kule i citadele, tijekom Drugog svjetskog rata teško je oštećena, a sedamdesetih godina rekonstruirana je i adaptirana u ugostiteljsko-turistički objekt. Marinska kula najveći je simbol ovog kraja i danas.
Grb Frane Marcella, 15. st.
Nad vratima Citadele nalazi se grb graditelja Marine, trogirskog biskupa Frane Marcella (Francesco Marcello, 1446.-1524.), potomka jedne od najslavnijih plemićkih obitelji Venecije, koja je dala mnoge uglednike tokom povijesti. Marcello je u Trogiru kao biskup službovao 36 godina, a osim što se aktivno zalagao za borbu protiv Osmanlija u hrvatskoj je povijesti ostao upamćen i kao predvodnik u pisanju protuturskih govora. Kako bi sačuvao okolno stanovništvo marinskog kraja i svog biskupskog posjeda od osmanskih upada, sagradio je, uglavnom svojim novcem, krajem 15. stoljeća biskupsku tvrđavu u selu Marina. Između ostalog, u povijesti je ostalo zabilježeno i da je njegovom inicijativom spašena i slika Majke Božije s Drida te prenešena u franjevački samostan na otoku Čiovu, koji se od tada, zahvaljujući toj slici, također naziva Drid.
Biskupski grb Frane Marcella, osim nad vratima citadele grb uzidan je i na Marinskoj kuli te na kruni bunara uz župni dvor u Marini. Grb obitelji Marcello povezan je s njihovom pomorskom i trgovačkom tradicijom iskazanom kroz zlatni val nad morem (Grb: polje štita dijeli desna kosa valovita greda, a nad štitom se nalazi biskupska mitra), s inicijalima FM.
