Mnoge su kulturne i prirodne zanimljivosti „još zanimljivije“ ako sam put do njih učinite ugodnim i zanimljivim!
Vozeći bicikl, ma kojoj kategoriji vozača pripadali, možete razgledati veći dio marinskog prostora. Možete uživati u prirodnim ljepotama marinskih obalnih i brdskih pejzaža, upoznati mjesno stanovništvo i njegove običaje, osobito gastronomske, te uživati u delicijama koje vam zajednički nude marinska priroda i marinska kultura.
Na prostoru na kojem se skladno sljubljuju Trogirsko primorje, otočni arhipelag i krško područje Zagore smjestila se Marina, imena koje odaje počast svetici-mučenici, zaštitnica mora i mornara. Na ovom su području živjeli Iliri, Hilini, Rimljani i naposljetku Hrvati, osvajali ga Mlečani i Osmanlije, izmjenjivale se vojske i vlasti. Burna prošlost iznjedrila je i intrigantne itinerare, neke uklesane u vrijedne obrise kulturnog nasljeđa, druge utabane uz plodna polja i spokojne maslinike. Kula iz doba Mletačke Republike prepoznatljivo je obilježje Marine. Sagrađena u 15. stoljeću kako bi zaštitila stanovnike od napada i s kopna i s mora, proširena je tvrđavom i bedemom koji je okruživao cijelo naselje.
U blizini Marine nalazi se Grota sv. Jakova, speleološki i povijesni kuriozitet. Služila je kao sklonište u pretpovijesno doba, kasnije kao svetište, a u njoj se nalazi i kapelica. Špilju je 1891. posjetio čak i car Franjo Josip I.
Zapadnije od brda Drid, u sredini obronka Pliće, špiljica je sv. Jakova, duboka oko 60 i široka 10 metara. U selu Najevi na brdu Valjalo nalazi se Jama na Valjalo, duboka oko 90 metara, možda i više. U Najevima postoji i nekoliko kapelica: sv. Josipa, sv. Lucije i Srca Isusova. Sv. Juraj, srednjovjekovna crkvica s grobljem sagrađena je na brežuljku blizu Svinca. U 18. stoljeću njezin titular je bila sv. Katarina, no ime joj je kasnije promijenjeno.
Na prostoru na kojem se skladno sljubljuju Trogirsko primorje, otočni arhipelag i krško područje Zagore smjestila se Marina, imena koje odaje počast svetici-mučenici, zaštitnica mora i mornara. Na ovom su području živjeli Iliri, Hilini, Rimljani i naposljetku Hrvati, osvajali ga Mlečani i Osmanlije, izmjenjivale se vojske i vlasti. Burna prošlost iznjedrila je i intrigantne itinerare, neke uklesane u vrijedne obrise kulturnog nasljeđa, druge utabane uz plodna polja i spokojne maslinike. Kula iz doba Mletačke Republike prepoznatljivo je obilježje Marine. Sagrađena u 15. stoljeću kako bi zaštitila stanovnike od napada i s kopna i s mora, proširena je tvrđavom i bedemom koji je okruživao cijelo naselje.
U blizini Marine nalazi se Grota sv. Jakova, speleološki i povijesni kuriozitet. Služila je kao sklonište u pretpovijesno doba, kasnije kao svetište, a u njoj se nalazi i kapelica. Špilju je 1891. posjetio čak i car Franjo Josip I.
Zapadnije od brda Drid, u sredini obronka Pliće, špiljica je sv. Jakova, duboka oko 60 i široka 10 metara. U selu Najevi na brdu Valjalo nalazi se Jama na Valjalo, duboka oko 90 metara, možda i više. U Najevima postoji i nekoliko kapelica: sv. Josipa, sv. Lucije i Srca Isusova. Sv. Juraj, srednjovjekovna crkvica s grobljem sagrađena je na brežuljku blizu Svinca. U 18. stoljeću njezin titular je bila sv. Katarina, no ime joj je kasnije promijenjeno.
Marina, magično mjesto u srcu Dalmacije, u srednjovjekovnim se izvorima spominje 1070. godine, no u prošlosti je imala različita imena od kojih su najstarija poznata ona predslavenska, Bausiona i Drid. Stari je naziv za Marinu bio Bosiljina, koja se od 9. stoljeća spominje kao dio Trogirske komune, a prema prijašnjem selu koje se zvalo Baselen (Bosilen).
Ovdašnji su stanovnici bili ribari i poljodjelci, a stoljetne masline davale su ulja po kojima je kraj bio nadaleko poznat. Nekad siromašna, tradicionalna prehrana, uz ribu, sezonsko povrće, djevičansko ulje, danas je prepoznata kao najzdraviji način života - Mediteranska dijeta upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske baštine.
Marina je prepoznatljiva po slikovitom Kaštilu, dijelu nekadašnjeg fortifikacijskog kompleksa iz 15 stoljeća, koji je mjesto trebao čuvati od upada Turaka. A ovo je mjesto bilo jedno od najnaseljenijih i najbogatijih u Dalmaciji kada ga 1657. snažno napada turska vojska. Braneći se svim raspoloživim oružjem mještani, među kojima i 30-ak mladih žena u muškim odorama, odbijaju silnog neprijatelja, no u završnom napadu nakon sedmodnevne obrane gotovo svi ginu. Dvije zarobljene mlade udovice, Katu i Matušu, silno su začuđeni Turci poštedjeli smrti.
Marina, magično mjesto u srcu Dalmacije, u srednjovjekovnim se izvorima spominje 1070. godine, no u prošlosti je imala različita imena od kojih su najstarija poznata ona predslavenska, Bausiona i Drid. Stari je naziv za Marinu bio Bosiljina, koja se od 9. stoljeća spominje kao dio Trogirske komune, a prema prijašnjem selu koje se zvalo Baselen (Bosilen).
Ovdašnji su stanovnici bili ribari i poljodjelci, a stoljetne masline davale su ulja po kojima je kraj bio nadaleko poznat. Nekad siromašna, tradicionalna prehrana, uz ribu, sezonsko povrće, djevičansko ulje, danas je prepoznata kao najzdraviji način života - Mediteranska dijeta upisana na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske baštine.
Marina je prepoznatljiva po slikovitom Kaštilu, dijelu nekadašnjeg fortifikacijskog kompleksa iz 15 stoljeća, koji je mjesto trebao čuvati od upada Turaka. A ovo je mjesto bilo jedno od najnaseljenijih i najbogatijih u Dalmaciji kada ga 1657. snažno napada turska vojska. Braneći se svim raspoloživim oružjem mještani, među kojima i 30-ak mladih žena u muškim odorama, odbijaju silnog neprijatelja, no u završnom napadu nakon sedmodnevne obrane gotovo svi ginu. Dvije zarobljene mlade udovice, Katu i Matušu, silno su začuđeni Turci poštedjeli smrti.
Poznata je povijest osmanlijskih osvajanja ovih krajeva, no vremena ružnih sukoba ostavila su za sobom tragove i neka svjedočanstva čija nas ljepota danas oduševljava i poziva na nova istraživanja. Tako je stanovnicima i obalama prekrasnog Marinskog zaljeva u drugoj polovici 15. stoljeća zaprijetila opasnost od prodiranja Turaka pa na zahtjev biskupa Marcella trogirski knez Barbarig odobrava izgradnju utvrde za obranu mjesta.
U uvali kraj crkve sv. Marine od 1495. do 1500. gradi se kvadratna kula s tri kata kao biskupska rezidencija Frana Marcella čiji se inicijali s grbom nalaze iznad vrata koja su osiguravale puškarnice. Biskupska kula, Kaštil, podignuta je na hridinama u moru, a jedinstveni obrambeni kompleks sačinjavala je još i Citadela, utvrda smještena na kopnu. Kanal među njima zatrpan je početkom 20. stoljeća.
Uz jadransko plavu, Marina ima i svoju zelenu stranu. U njezinom su zaleđu sačuvani kultura i tradicija, izvorni dalmatinski običaji, nošnja, gastronomija, tradicijska sela kamenih kuća. Bogato povijesno nasljeđe ovdje se upravo nadmeće s ljepotom gotovo netaknute prirode marinske Zagore.
Poznata je povijest osmanlijskih osvajanja ovih krajeva, no vremena ružnih sukoba ostavila su za sobom tragove i neka svjedočanstva čija nas ljepota danas oduševljava i poziva na nova istraživanja. Tako je stanovnicima i obalama prekrasnog Marinskog zaljeva u drugoj polovici 15. stoljeća zaprijetila opasnost od prodiranja Turaka pa na zahtjev biskupa Marcella trogirski knez Barbarig odobrava izgradnju utvrde za obranu mjesta.
U uvali kraj crkve sv. Marine od 1495. do 1500. gradi se kvadratna kula s tri kata kao biskupska rezidencija Frana Marcella čiji se inicijali s grbom nalaze iznad vrata koja su osiguravale puškarnice. Biskupska kula, Kaštil, podignuta je na hridinama u moru, a jedinstveni obrambeni kompleks sačinjavala je još i Citadela, utvrda smještena na kopnu. Kanal među njima zatrpan je početkom 20. stoljeća.
Uz jadransko plavu, Marina ima i svoju zelenu stranu. U njezinom su zaleđu sačuvani kultura i tradicija, izvorni dalmatinski običaji, nošnja, gastronomija, tradicijska sela kamenih kuća. Bogato povijesno nasljeđe ovdje se upravo nadmeće s ljepotom gotovo netaknute prirode marinske Zagore.
Smješten između Rogoznice i Trogira, izdužen u smjeru od zapada ka istoku na svega pet i pol kilometara, Marinski poluotok na jugoistoku općine optočen je nepreglednim modrim draguljima - očaravajućim dragama kristalno čistog mora. Obrubljuju ga Čiovski i Drvenički kanal, Marinski i Viniški zaljev, uvale Fangara, Bakakarac, Velika i Mala Borovica, plaže Voluja i Ljubljeva...
Ovo se krševito kopno na kojem uspijevaju loza i maslina uzvisuje i do 288 metara na najvišem vrhu Velo. U dubokoj istoimenoj uvali slikovito Vinišće svoju priču započinje negdje u razdoblju srednjega vijeka, a svoje ime duguje vinovoj lozi jer, vinišća je stara hrvatska riječ za vinograde. Nasade su ovdje podizali još rimski vojni veterani, a vino se vjerojatno otpremalo i u druge krajeve pa nije neobična pretpostavka da je u dnu uvale, uz kompleks villae rusticae na položaju Japlena gomila, postojalo i rimsko pristanište. Sigurna uvala često je pružala sklonište brodovima koji su ovuda prolazili, a iz znamenitih kamenoloma gradila se i Trogirska katedrala.
U doba prodora Osmanlija Vinišća su važna točka u obrani Dalmacije, no 1537. nakon pada Klisa slijede gotovo dva turobna stoljeća kada je ovaj kraj otrpio sve nedaće smještaja na granici između Republike Venecije i Osmanskog Carstva.
Smješten između Rogoznice i Trogira, izdužen u smjeru od zapada ka istoku na svega pet i pol kilometara, Marinski poluotok na jugoistoku općine optočen je nepreglednim modrim draguljima - očaravajućim dragama kristalno čistog mora. Obrubljuju ga Čiovski i Drvenički kanal, Marinski i Viniški zaljev, uvale Fangara, Bakakarac, Velika i Mala Borovica, plaže Voluja i Ljubljeva...
Ovo se krševito kopno na kojem uspijevaju loza i maslina uzvisuje i do 288 metara na najvišem vrhu Velo. U dubokoj istoimenoj uvali slikovito Vinišće svoju priču započinje negdje u razdoblju srednjega vijeka, a svoje ime duguje vinovoj lozi jer, vinišća je stara hrvatska riječ za vinograde. Nasade su ovdje podizali još rimski vojni veterani, a vino se vjerojatno otpremalo i u druge krajeve pa nije neobična pretpostavka da je u dnu uvale, uz kompleks villae rusticae na položaju Japlena gomila, postojalo i rimsko pristanište. Sigurna uvala često je pružala sklonište brodovima koji su ovuda prolazili, a iz znamenitih kamenoloma gradila se i Trogirska katedrala.
U doba prodora Osmanlija Vinišća su važna točka u obrani Dalmacije, no 1537. nakon pada Klisa slijede gotovo dva turobna stoljeća kada je ovaj kraj otrpio sve nedaće smještaja na granici između Republike Venecije i Osmanskog Carstva.
