Na području Marine nekada su živjeli Iliri (pleme Bulini), Hilini (grčki kolonizatori koji su se asimilirali s Bulinima), Rimljani i najzad početkom 7. stoljeća naše ere naseliše ga Hrvati.
U prošlosti se različito nazivao. Najstarija poznata su mu predslavenska imena Bausiona i Drido.
Marina se u srednjovjekovnim izvorima spominje već 1070. god. Na području Marine nekoć su živjeli Iliri, zatim Rimljani te početkom 7. stoljeća naselili su Hrvati. U starohrvatsko doba sadašnji teritorij Marine zvao se Drid i na njemu je bilo sjedište stare dridske župe, a po selu koje se zvalo Baselen (Bosilen) na području sadašnje Marine – mjesto je dobilo naziv Bosiljina. Dakle Bosiljina (stari naziv za Marinu) se spominje od 9. stoljeća.
U drugoj polovici 15.stoljeća nadvila se opasnost i na marinsko područje od Turaka. Stoga Trogirski knez Alviz Barbarig odobrava biskupu Franji Maracelu (Frano Marcello) 1495. godine da u marinskoj uvali, uz crkvu Sv. Marine, sagradi kaštel za obranu tamošnjeg stanovništva (jedinstveni obrambeni sklop – kaštel, sastojao se od biskupske kule podignute na hridinama u moru i utvrde Citadele, izgrađene na kopnu, unutar koje je izgrađena crkva svetog Ivana na prostoru seoskog trga – Brce).
Po svetoj Marini, toj rijetko štovanoj svetici – mučenici, stanovnici naseljeni oko kaštela i Citadele novo naselje i cijeli teritorij Bosiljine prozvaše Marina.
Silna turska vojska 1657. godine sa Seidi Ahmet -pašom na čelu 1657. godine krenula je osvojiti tada jedno od najnaseljenijih i najbogatijih mjesta u Dalmaciji, Marinu.
Napad je započeo krajem lipnja, a mještani i kapetan Jakov Jerković ne pristaju na predaju i brane se svim raspoloživim oružjem. Neočekivano jaka obrana ratobornih branitelja koja je zatekla brojniju tursku vojsku, prisilila je pašu na višednevno uništavanje mjesta velikim topovima. Mletačko vojno zapovjedništvo ne šalje pomoć smatrajući da je Marina neobranjiva ali mještani uz jedinu pomoć od 30-tak mještana otoka Drvenika, žele braniti mjesto pod svaku cijenu i ne žele ga napustiti.
Nakon sedmodnevnog otpora Turci su izvršili završni napad, a branitelji ne mogavši više zadržati prodore kroz razrušene zidove, gotovo svi pogibaju zajedno s kapetanom Jerkovićem kojem srce nabijaju na koplje. Mještana Marine je poginulo oko tristo, a oko tristo završilo u roblju, dok se jednako toliko uglavnom žena i djece, noću i pod paljbom brodovima izvlači u Trogir i okolicu. Turci pljačkaju i odvode obilan plijen, na tisuću i dvjesto konja.
Najveća zanimljivost vezana uz obranu Marine od Turaka 1657. godine je uz 30-tak naoružanih mladih žena, obučenih u muške odore, koje su aktivno sudjelovale u borbi. Najpoznatije su dvije mlade udovice, Kate Despotova i Matuša Škriljina , koje su na kraju bitke zarobljene, a Turci začuđeni da su se borili sa ženama, iz poštovanja ih ne ubiju.
Treća hrabra žena, djevojka po imenu Jele Marunova ne želeći se predati, zapalila je nekoliko bačvi baruta u kuli u kojoj su se nalazile sklonjene žene i djeca ubivši pritom i veliki broj neprijatelja.
Marina, mjesto gdje se godišnje rađalo i četrdesetak djece doživjelo je skoro potpunu propast. Veliki broj prezimena se nakon 1657. godine u Marini više nikada ne pojavljuje i izumire, dok neki potomci preživjelih starih rodova žive na teritoriju Marine vezani uz svoj zavičaj i danas.
Uprizorenje manifestacije Marinska bitka - hrabre žene Marinske održava se u srpnju.
