U turističkoj ponudi općine Marina važno mjesto imaju seoska gospodarstva: za lokalno uzgojenim i prerađenim namirnicama vlada sve veće zanimanje i sve veća potražnja. Zahvaljujući položaju i specifičnim mikroklimatskim pogodnostima, tradicija maslinarstva, vinogradarstva, voćarstva, pa i ribarstva, u općini Marina traje još od antičkih vremena. Poljodjelske kulture s osunčanih marinskih terena uzgajaju se, prerađuju i konzumiraju po recepturi koja se naraštajima baštinila i usavršavala, stoga današnji proizvođači s opravdanim ponosom ističu originalnost i autentičnost svojih poljodjelskih proizvoda, a turistička ih zajednica s pravom uvrštava u svoj turistički meni.
Položaj seoskog imanja, tradicionalna oprema i način njezina korištenja te sve faze uzgoja kulture i njezine preradbe postali su u ekološki osviještenom turizmu traženi turistički sadržaji. Sve je više posjetitelja, osobito ih visokourbaniziranih područja, koji se žele upoznati s izvornim načinom života svojih domaćina. Pažnju i zanimanje može privući praktično sve: od pučkog graditeljstva do najfinijih etnoloških detalja.
U marinskom zaleđu nekoliko je sela u kojima se razvija ruralni turizam. To su Vinovac, Mitlo, Rastovac, Dograde, Gustirna, Najevi, Pozorac, Vrsine, Blizna Donja i Blizna Gornja. Antički arheološki nalazi u selu Blizni Gornjoj svjedoče o kontinuitetu naseljenosti ovoga kraja čemu razlog zasigurno leži u izvorima vode i lokvama koje ni ljeti ne presušuju, a koje su u prošlosti imale važnu ulogu u stočarstvu i poljodjelstvu. Pokraj Lokvi na Blizni pronađeni su ulomci keramike iz rimskoga doba. Talog s dna ovih lokava, koji se skuplja tijekom nižeg, ljetnog vodostaja, od davnina se koristi kao gnojivo u povrtlarstvu i vinogradarstvu. Na lokalitetu je uređeno biciklističko odmorište. Izletište s klupama za piknik nalazi se na obližnjim lokvama Bliznicama, nedaleko od mjesta Gustirna. Bliznice su zbog krajobrazne ljepote vrijedne posjeta u svako godišnje doba, no osobito u proljeće, za vrijeme cvatnje lopoča, čiji plutajući cvjetovi ljepoti ovog lokaliteta dodaju i “mističnu” notu.
Za Marinu se kaže da je “najmaslinarskija hrvatska općina”. Službeni podatci govore o milijunu stabala mahom autohtone sorte oblice, ali i talijanskih sorti levantinke i drugih, no u stvarnosti ih je sigurno i više od milijun. Ulje s marinskih maslinika prerađuju lokalne uljare – Uljara Bilaja, Uljara PZ Marina, Uljara Smoljić i Uljara Mitlo, a može ga izravno kušati u kušaonicama OPG-ova: Oro Olive Oil i OPG Šalov. Ekstra djevičansko ulje masline danas se dobija isključivo mehaničkim postupkom, cijeđenjem plodova pod hladnom prešom, neposredno nakon berbe. Takvim se postupkom osigurava maksimalno očuvanje poželjnih biokemijskih sastojaka ploda (karotena, lecitina, polifenola, vitaminima A, D, E i K) te minimalni udio masnih kiselina. Zbog nutritivnih i ljekovitih svojstava kvalitetno maslinovo ulje ima široku primjenju u kulinarstvu, kozmetici i farmakologiji.
Maslina je dugovječno stablo; u Dalmaciji višestoljetni maslinici nisu rijetkost. Drvo masline specifično je, tvrdo i krto, te u presjeku neobično prošarano što ga čini pogodnim za izradu uporabnih i ukrasnih predmeta. Osim proizvodnjom maslinova ulja, OPG Šalov bavi se i izradom suvenira od maslinova drva.
Gastronomska ponuda marinskih ugostitelja i seoskih gospodarstava temelji se u cijelosti na sredozemnim korijenima i mjesnim kulinarskim “užancama”. Na stolu su neizostavni sir i pršut domaćih OPG-ova, slane srdele i ićuni, kuhana i pečena (“na gradele”) jela od mesa i ribe, odnosno jela od morskih plodova (školjaka, rakova, liganja i hobotnica) te dalmatinska pašticada. S prilozima, naravno, od povrća iz lokalnih povrtnjaka, ali i od samonikla bilja, primjerice divlje šparoge, koja se bere krajem proljeća na suhim kamenjarskim terenima i koja se ne cijeni samo zbog specifičnog okusa, već i zahtijevna načina branja.
I vinski užitak plod je domaćih trsova. Tradicija uzgoja vinove loze također seže tisućljećima unatrag. U marinskome kraju od crnih sorti loze odlično uspijevaju babić, plavac i ljubica, a od bijelih mladinka, kuč i žutina. Da je vino zapravo hrana znali su marinski težaci koji su se tijekom tegobnog rada u polju običavali krijepiti “supom” – običnim kruhom namočenim u vino.
Plodovi smokve spadaju u pravo gurmansko voće. Slatki su, hranjivi, veoma bogati važnim mineralima (K, Ca, Mg i P), vitaminima B grupe i jednostavnim šećerima. Dozrijevaju tijekom ljeta, ali se zahvaljujući tradicionalnom postupku sušenja i konzervacije konzumiraju čitave godine. Zajedno s arancinima, sušenim i ušećerenim komadićima kore ekološki uzgojenih naranača i limuna, te s ušećerenim prženim bademima, suhe smokve spadaju podjednako i u poslasticu i u tipični suvenir, u kojemu je na prirodan način upakirana esencija marinskog podneblja.
U tradicionalne dezerte neizostavno valja ubrojiti i među posjetiteljima sve popularnije “fritule”, slatke kuglice rahlog dizanog tijesta pržene u ulju, te nešto skromnije “prešurate”, posni dezert sličan palačinkama, koji se također od davnina redovito priprema u marinskim kuhinjama.
Dalmatinska jela pripremljena po marinskoj recepturi poslužuju se u seoskim domaćinstvima “Donja Banda” u Vrsinama, u konobi “Ježevica” u Najevima te u “Konobi Kumpar” u Blizni Donjoj.
Gostima koji žele iskusiti potpuni odmor podalje od urbane vreve na raspolaganju je robinzonski glamping-camp “Marta”. Kamp se sastoji od pet luksuznih šatora, a svojim gostima organizira zanimljive aktivnosti na otvorenome.
Gostima koji preferiraju luksuzni ruralni smještaj preporučujemo odlazak u selo Vrsine i smještaj s eco-friendly certifikatom. Vila Home Sweet Home ugošćuje posjetitelje veće platežne moći koji su u potrazi za autentičnim ruralnim ambijentom u očuvanom prirodnom okolišu spremni platiti više.
